Vedrana Čemerin
Benson Bobrick – Sudbonosno nebo – povijest astrologije
Ovo nije knjiga za ili protiv astrologije, već knjiga o njenom utjecaju na povijest i na povijest ideja. Taj je utjecaj bio obiman te je, bez odgovarajućeg znanja, gotovo nemoguće točno ući u trag ili rekonstruirati velik dio same povijesti ili ideje koje su upravljale njenim tijekom.
Povjesničar Benson Bobrick autor je niza zanimljivih djela iz područja kulturalne povijesti i povijesti svakodnevice, zaokupljen tako različitim temama poput Američkog građanskog rata, povijesti mucanja, prijevoda Biblije kralja Jamesa ili podzemnih željeznica. Njegova posljednja knjiga, Sudbonosno nebo (The Fated Sky), sinteza je povijesti astrologije u kontekstu povijesti ideja, odnosno sustava mišljenja, slijedeći u trinaest poglavlja razvojni put astroloških predodžbi od drevnog Babilona do suvremenih novinskih horoskopa. Pri tome sužava polje svog rada koncentrirajući se isključivo na zapadnjačku astrologiju, te, iako naglašava odbijanje iznošenja kvalitativnih sudova o astrologiji, ipak kaže: »Religija je skrivena u svetom srcu svih onih pitanja koja proizlaze iz životnih problema, a astrologija je najčasnija grana te unutarnje spoznaje iz koje izvire religija.« (str. 11) Veći je prostor posvećen astrološkoj praksi, to jest, primjeni i objašnjenjima izrađenih horoskopa različitih povijesnih ličnosti i događaja, nego teoretskoj podlozi, iako su u drugom poglavlju, koje se bavi astrološkim znanjem drevne Mezopotamije, Grčke i Rima osobitu pozornost posvećujući »prožimanju (ili razmjeni) ideja zapada i istoka, od Indije do Egipta« (str. 20), opisane postavke tradicionalne astrologije i njena podjela na četiri grane: mundanu, natalnu, horarnu i astrologiju selekcije, odnosno izbora pravog trenutka. Svoj ogled o antičkoj astrologiji nastavlja trećim poglavljem, navodeći važnost astroloških matematičkih izračuna unutar fine mreže antičke znanosti uopće, te najvažnije rimske astrologe, poput Vestricija Spurine, koji je Cezaru prorekao martovske ide ili Klaudija Ptolemeja, autora Tetrabiblosa, temeljnog astrološkog djela klasične antike. Prvi dio knjige završava prikazom arapske, bizantske te zapadnjačke astrologije Srednjeg vijeka, uz naglasak na odnos Crkve prema astrološkim učenjima, koji je često varirao između otvorenog prihvaćanja i/li tolerancije do osude i odbacivanja.
Drugi se dio knjige bavi astrologijom kao instrumentom političke stvarnosti kasnog srednjeg vijeka i renesanse, donoseći zabavne podatke poput onog kako je od 1581. godine tumačenje ili čak posjedovanje natalnog horoskopa engleske kraljice Elizabete I. bilo kazneno djelo, a najteži zločin predviđanje njene smrti – nije teško shvatiti zašto. Upotreba astroloških motiva u književnosti i umjetnosti također nalazi svoje mjesto u ovom iscrpnom i relativno opsežnom prikazu, kao i medicinska astrologija, to jest konceptualizacija bolesti kao lošeg utjecaja zvijezda te zatim prilagodba lijeka tim utjecajima, kao dio službene medicinske prakse ranog novog vijeka.
Slijedeći kronološku podjelu zapadne historiografije, Bobrick nastavlja sedamnaestim i osamnaestim stoljećem, opisujući odnos protestantizma prema astrološkim doktrinama kao magijskom i praznovjernom, te prezirni otpor prosvjetiteljstva prema praznovjerju i znanosti nagađanja. Posljednji dio knjige razmatra ponovni porast zanimanja za astrološka učenja u 19. i 20. stoljeću, iako u nešto izmijenjenom obliku u usporedbi sa ranijim razdobljima. Pretposljednje, dvanaesto poglavlje, zauzima psihološka astrologija, odnosno zvijezde kao »predstavnici psiholoških aspekata našeg ustroja koji nas navode prema ciljevima do kojih dolazimo ili prema životu kakav vodimo « (str. 273) čiji je razvoj poticao Carl Gustav Jung, i koja karakterne osobine pretpostavlja determinizmu predviđanja određenih događaja. Ogled završava suvremenim analizama 11. rujna 2001. nakon čega je u određenim krugovima porasla popularnost upotrebe Nostradamusovih katrena o sukobu
Zapada i Istoka.
Iako Bobrick kompleksan odnos suvremene znanosti prema astrologiji kao preteči, ali i neuvjerljivom praznovjerju, pomalo dramatizira i prilično očigledno ipak »zauzima stranu« bilo bi pretenciozno njegov rad otpisati kao apologetski. Povijest astrologije jest, iako ne pretjerano široko, ipak zanimljivo polje istraživanja intelektualne povijesti čija su postignuća u istraživanju odnosa kulture i društva, s obzirom na utjecaj koji je astrologija izvršila, i izvršava, na mišljenje i djelovanje pojedinaca i skupina, nezanemariva.