U zajedničkom izdanju Jesenskog i Turka i Hrvatskog sociološkog društva objavljen je prijevod nedovršene studije Norberta Eliasa “Mozart – sociologija jednog genija”. Recenzenti knjige su Rade Kalanj i Ognjen Čaldarović (ujedno i autor predgovora), a za prijevod je zaslužan Boris Perić.
Nakon dugogodišnjeg proučavanja strukture i dinamike dvorskog, aristokratskog društva zapadne Europe Norbert Elias je izradio ovu studiju kao primjer istraživanja pojedinačnih aspekata socijalnih napetosti nastalih međusobnim suprotstavljanjem plemstva i građanstva. U tom kontekstu Elias veli: “Mozartova individualna sudbina, sudbina individualnog čovjeka, pa tako i individualnog umjetnika, bila je u najvećoj mjeri uvjetovana njegovom socijalnom situacijom, odnosno upućenošću glazbenika na dvorsku aristokraciju. Ovdje se vidi kako je teško životne probleme jedne individue, ma koliko njena osoba i učinci bili neusporedivi s drugima, učiniti shvatljivim kasnijim generacijama, primjerice u obliku biografije, ako se nije ovladalo sociološkim zanatom. U tu svrhu moramo biti u stanju dati jasnu sliku društvenih stega koje su ga pritiskale. Pritom se ne radi o historijskoj pripovjetci, već o razradi provjerljiva teorijskog modela figuracije koju je jedan čovjek – u danom slučaj umjetnik 18. stoljeća – snagom svoje međuzavisnosti tvorio s drugim socijalnim figurama svog doba. (…) Mozartova tragedija imala je razlog naposlijetku i u tome što je on osobno, ali i u svom stvaralaštvu, pokušavao sasvim sam i za sebe probiti barijere sklopova moći svog društva, uz čiju su tradiciju ukusa njegove glazbene fantazije i njegova glazbena savjest još bili vezani u velikoj mjeri, i što je to činio u jednoj razvojnoj fazi u kojoj su uvriježeni odnosi moći još bili gotovo u cijelosti intaktni.” (str. 31-2)