John C. Parkin – J*** MI SE – najuzvišeniji duhovni put

Irena Grgurić

John C. Parkin – J*** MI SE – najuzvišeniji duhovni put

John C. Parkin, autor ove knjige, koja ipak više spada u psihološku negoli sociološku literaturu, bavi se sustavima istočnjačke mudrosti već više od 20 godina. Došavši do spoznaje da reći »jebe mi se« omogućuje ljudima da se opuste te da je to jednako snažno kao i sve istočnjačke duhovne stvari koje je proučavao, osnovao je holistički centar The Hill That Breathes (Brijeg koji diše) u Italiji, gdje danas podučava tečajeve pod nazivom Jebe mi se.

J*** mi se- najuzvišeniji duhovni put zamišljena je kao svojevrstan priručnik koji nas uvodi u »Jebe mi se« filozofiju. Podijeljena je na 5 glavnih dijelova, uz uvod i zaključak. »Jebe mi se« predstavlja »savršen zapadnjački izraz istočnjačkih duhovnih ideja o prepuštanju, odustajanju i opuštanju našeg grčevitog pritiska na stvari«. (str. 16) Doživljaj govorenja »jebe mi se« jednak je onome kada bi pokazali srednji prst svemu što predstavlja neki smisao, konvenciju, autoritet, sustav, uniformnost, red. Parkin tvrdi da je ključ »jebe mi se« filozofije upravo u tome što anarhija znači odsutnost bilo kakvog standarda, svrhe ili značenja, a ovdje se radi upravo o tome, o anarhiji.

U prvome poglavlju navode se razlozi zbog kojih bi uopće bilo potrebno reći »jebe mi se«. Autor smatra da je naša briga oko smisla života zapravo briga oko besmisla te da gomilanje smisla uzrokuje bol kojoj ćemo na kraju reći »jebe mi se«. Drugi dio je malo praktičniji: upoznajemo 5 osnovnih metoda koje pomažu da u potpunosti zaživimo »jebe mi se« životom. Opuštanje, prepuštanje, prihvaćanje, nepristrano promatranje i svjesno disanje. U trećem, ujedno i najopširnijem dijelu knjige, autor nas uči kako reći »jebe mi se« raznim stvarima u životu. Reći »jebe mi se« životu općenito znači prepustiti mu se, kakav god on bio. U predzadnjem poglavlju Parkin upućuje na učinak izgovaranja »jebe mi se«. Iako i sam autor navodi kako slijedeća tvrdnja zvuči vrlo zen, on smatra da prestanak težnje i odustajanje od bitnih stvari dovodi do toga da ćemo prirodno dobiti ono što smo htjeli na početku, bez ikakvog napora. Kada kažemo »jebe mi se«, život nam iskaže svoju zahvalu tako da nas počinje obasipati svojim blagoslovima. Kada kažemo »jebe mi se,« stvari koje nemaju osobito značenje postaju divne i krasne, nestaju stres i napetost, tijelo se opušta, chi teče, pronalazimo ravnotežu, živimo dulje. Na kraju knjige, Parkin nas upoznaje s korijenom formule »jebe mi se«. Ona je zapravo oblik Chi Kunga. Chi Kung je kineska vježba za obnavljanje energije, a doslovce znači »ovladavanje energijom«. Još jedan oblik Chi Kunga je Tai Chi, koji se odnosi na spore pokrete tijela namijenjene uspostavljanju ravnoteže u energetskim sustavima tijela. Obrazac »jebe mi se« je za one ljude koji žele osjetiti dobrobiti Chi Kunga bez napora. Uz to, »jebe mi se« predstavlja izrazito taoistički pristup: utrošiti minimalan napor za maksimalan učinak.

Čitajući ovu knjigu, čini se neizmjerno lako reći »jebe mi se« stvarima koje nam se ne sviđaju u životu, no prvenstveno zbog autorove izrazite subjektivnosti i uspoređivanja ove tehnike s istočnjačkim duhovnim idejama. Ona će oduševiti upravo takvu publiku, koja ima sklonosti proučavanju istočnjačke filozofije, neusporedivo drugačiju od zapadnjačke. Iako ova knjiga ne spada u sociološku literaturu, ipak daje povoda za razmišljanje o eventualnom utjecaju »jebe mi se« filozofije na pojedine aspekte društva. Je li »jebe mi se« način života uopće moralan i društveno prihvatljiv? To ovisi upravo o društvu u kojem živimo. Pripadnici budizma zasigurno nemaju problema s tim jer im sama vjera nalaže takav način života, dok se Zapadnjaci vođeni ovakvom idejom lako mogu smatrati egoističnim personama koje gledaju samo vlastite interese životnog boljitka i duhovnog mira.

U svakom slučaju, ovo je zanimljivo štivo ako trebate povoda da sagledate život na drugačiji način. I ako ipak odlučite prebaciti iz pete brzine u drugu. No, hoće li samo par pojedinaca živeći ovako utjecati na promjenu cjelokupnog društva? Hoće li »jebe mi se« filozofija donijeti bolji, ljepši i sigurniji svijet? Teško. Ako ipak uspije, onda će pomama za ovom knjigom biti sasvim opravdana. Ako ne, ovo je još samo jedna u nizu naivnih »hit« knjiga koje se svakih nekoliko mjeseci nađu na tržištu, namame ljude na kupnju i kad tad završe na polici s ostalim prašnjavim knjigama, bez ikakvog dubljeg učinka na ikoga ili išta.